Hatib: dr. Abdulbari ibn Avad es-Subejti
1. ševval 1444. po Hidžri / 21. april 2023.
Hvala Allahu Koji je učinio Džennet nagradom za dobra djela. Zahvaljujemo Mu na svakoj blagodati i svakom olakšanom dobru. Svjedočimo da nema boga osim Allaha, jedinog, Koji nema druga, Onoga Koji mnogo prašta, i svjedočimo da je naš prvak i vjerovjesnik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik, koji Ga je obožavao s čvrstim ubjeđenjem, njegovo srce bilo je nadahnuto ljubavlju prema Njemu, neka su na njega Allahova milost, blagoslov i spas, i na njegovu porodicu i ashabe, ko njih bude volio, bit će pomognut i nagrađen od Allaha.
Oporučujem sebi i vama bogobojaznost. Allahu ekber, Allahu ekber, la ilahe illallah, Allahu ekber, Allahu ekber, ve lillahil-hamd.
U ovom Bajramu, kao i u svakom drugom, nanovo oživljavaju i obnavljaju se radost, veselje i zajedništvo, a mi ćemo u današnjoj hutbi govoriti upravo o zajedništvu i duhovnoj povezanosti muslimana. Prije četrnaest vijekova, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao je u ovaj grad, Medinu, pa je iz nje zasijalo svjetlo koje je obasjalo cijeli dunjaluk, uzdignut je njen spomen i porasla je njena vrijednost, a prije toga u njoj su buktali netrpeljivost, iscrpljujući ratovi i neprijateljstva. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prekinuo je fitilj neprijateljstva i ugasio žeravicu mržnje, a oni koji su do jučer ratovali, odložili su oružje, iz želje a ne iz straha, i svojom voljom, a ne pod prisilom. To nas uopće ne bi trebalo čuditi ako znamo da je Kur’an, koji su imali priliku slušati svaki dan, iz temelja promijenio njihove živote, a vjerovjesnička uputa odredila je njihovo ponašanje, pa su se njihova srca sjedinila i dali su nam primjer koji historija do tada nije upamtila. Mržnja se pretvorila u ljubav, svađa u prijateljstvo i razjedinjenost u zajedništvo. Allah ih je pohvalio riječima: “… i On je sjedinio srca njihova. Da si ti potrošio sve ono što na Zemlji postoji, ti ne bi sjedinio srca njihova, ali ih je Allah sjedinio – On je zaista silan i mudar.” (El-Enfal, 63) Kur’an je čistoću, bistrinu i iskrenost njihovog zajedništva i sklada opisao na sljedeći način: “… oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno” (El-Hašr, 9).
Ovaj zadivljujući sklad i zajedništvo u životu časnih ashaba postao je polazna osnova za izgradnju ummeta i podizanje civilizacije.
Zajedništvo, sklad, harmonija, jedinstvo, vrijednost je koja nema svoju cijenu i emanet je budućih naraštaja i svako poigravanje s njim je poigravanje s domovinom, njenom budućnošću i sigurnošću. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Moj ummet će zahvatiti bolest ranijih naroda.” Upitali su: “Allahov Vjerovjesniče, a šta je to bolest ranijih naroda?” “Oholost, nadmenost, natjecanje u dunjalučkim dobrima, međusobna mržnja i zavist, koji će prvo prerasti u nasilje, a zatim u ubijanje.” (Hakim)
Zbog važnosti zajedništva i njegove visoke pozicije u islamu, kao i njegovog snažnog utjecaja na ljudski život, vidjet ćemo da su temeljne vjerske dužnosti (farzovi), verbalne i praktične, duboko utemeljene na njegovim značenjima. Namaz u džematu oživljava vrijednost zajedništva, kroz međusobno upoznavanje, zbližavanje, ljubav i praštanje. Razmislimo samo o ovoj interesantnoj poveznici koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, napravio između pukotina u safovima i narušavanja veze zajedništva. Naime, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Poravnajte safove, i ne razilazite se (ne pravite pukotine u safovima), pa da vam se srca raziđu.” (Muslim) Time je aludirao na to da se srca raziđu uslijed neprijateljstva, mržnje i zavisti. Safovi, njihova usklađenost i popunjenost, put su ka zbližavanju i sjedinjenju srca, a razilaženje u safovima vodi razilaženju u srcima.
Zekat snažno podupire povezanost društva, ostvaruje zajedništvo i ljubav i umiruje srca. U ramazanu, koji smo jučer ispratili, pronalazimo korijene, grane i plodove zajedništva, jasno i očigledno, u svakom njegovom aspektu.
Nećemo reći neistinu ako kažemo da historija, sa svim svojim sistemima, običajima i tradicijama, nije zapamtila i neće zapamtiti zajedništvo veće od onog ramazanskog, koje nadilazi sve granice i barijere, i u kojem ravnopravno učestvuju i crni i bijeli, i Arapi i nearapi, na Istoku i Zapadu, a tek hadž koji okuplja istočne i zapadne, dalje i bliže, u jednoj odjeći i na jednom prostoru.
Allahu ekber, Allahu ekber, la ilahe illallah, Allahu ekber, Allahu ekber, ve lillahil-hamd.
Dominirajući materijalistički ritam savremenog života bacio je sjenku na zajedništvo, izazvao je apatiju u odnosima i isušio osjećanja. Musliman se počeo bojati svog brata, i strahovati od njegovog zla. Prevladali su nepovjerenje, sumnja i zazor, a želja za osvetom nadvladala je princip tolerancije, uz rivalstvo i bjesomučnu borbu za dunjalučke interese i prolazne dunjalučke pozicije, u duhu Iblisovih riječi: “Ja sam bolji od njega” (El-A’raf, 12).
A, da ne govorimo o blijeđenju sjaja zajedništva u porodici, čija je snaga počela jenjavati, i odbojnosti rođaka jednih prema drugima, pa čak i nastajanju nesuglasica i udaljavanja među komšijama, tako da imamo situaciju da komšija ne poznaje svoga komšiju, a kamoli da ispunjava njegova prava.
U ambijentu narušenog zajedništva i dezintegracije, koja dovodi do slabljenja društvene kontrole, lopovi, kriminalci i dileri droge, generalno ljudi s destruktivnim idejama i svi korumpirani ljudi, pronalaze sigurno mjesto za širenje svog otrova na širem području, sa svom smjelošću i sigurnošću.
Allahu ekber, Allahu ekber, la ilahe illallah, Allahu ekber, Allahu ekber, ve lillahil-hamd.
Bajram je vrijeme za obnavljanje zavjeta zajedništva, usađivanje njegovih vrijednosti i jačanje njegove pozicije, ispunjenje prava, jačanje nacionalne kohezije i jačanje morala i ponosa nacije. Zapravo, zajedništvo je jedna od najviših intencija Bajrama.
Ljepota i radost Bajrama ogleda se u okupljanju i zajedništvu, a njegovo veselje u duševnom smiraju, nazivanju selama, plemenitosti, darežljivosti, razdraganim licima, čistoći srca, preplavljenim osjećajima dobrote, ljubaznim riječima, ugodnom druženju, lijepom ponašanju, blagosti, ostavljanju grubosti, prijatnim razgovorima, samilosti, saosjećanju, ljubavi prema siromašnima, umiljavanju njima, lijepom ponašanju i milosrđu prema njima, unošenju radosti u njihova srca, ukazivanju počasti siročetu i pružanju utjehe udovicama i siročadima.
Samilost, kao jedan od važnijih principa islama, obavezuje svakog muslimana na brigu o stanju drugih muslimana, u svim krajevima svijeta, jer su neki od njih izgubili svoj dom u zemljotresu, ili su bili pogođeni sušom, glađu i lošim životnim uvjetima, ili su pali pod vlast neprijatelja koji ih zlostavlja danju i noću.
Nijedno društvo nije imuno na razilaženja i podjele, koje mogu narušiti duh zajedništva, a kao posljedica nerazumijevanja, šejtanskog došaptavanja ili borbe za dunjalučke interese.
Da bi zaštitio institut zajedništva od urušavanja, islam je utemeljio uzvišen princip, a to je princip izmirenja ljudi, pripisao je onima koji nose njegov bajrak u društvu svojstvo hajrijjeta – dobrote, i obećao im je obilnu nagradu. Uzvišeni kaže: “Nema kakva dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kada traže da se milostinja udjeljuje ili da se dobra djela čine ili da se uspostavlja sloga među ljudima. A ko to čini iz želje da Allahovu naklonost stekne Mi ćemo mu, sigurno, veliku nagradu dati.” (En-Nisa, 114)
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i sam je vršio zadaću mirenja muslimana. U jednoj predaji navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obaviješten da su se stanovnici Kubaa međusobno zavadili i da jedni druge gađaju kamenjem, pa je rekao: “Idemo tamo da ih izmirimo.” (Buhari)
Zatim, znajte da vam je Allah naredio da donosite salavate i selame na Njegovog Vjerovjesnika, pa je rekao u mudroj Objavi: “Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56)
Molim Allaha da i meni i vama podari blagoslov u časnom Kurʼanu, i da podari da nam koriste njegovi ajeti i mudra opomena. Rekoh ovo i od Uzvišenog Allaha tražim oprost za sebe, za vas i sve muslimane od svakog grijeha, a tražite i vi, On mnogo prašta i On je milostiv.
